El limunska kiselina i u svom prirodnom i aditivnom obliku, nalazi se u nevjerojatnoj paleti hrane, srećom organska netolerancija Relativno je minimalan kada je njegovo porijeklo prirodno, ali unatoč tome, zbog supstanci koje se koriste kao dodatak limunskoj kiselini, može se očitovati alergijske situacije ili situacije odbijanja.
Općenito, svi znamo da je limunska kiselina ona koja se dobiva upravo iz limunskog voća, to jest u svom prirodnom obliku, s tim da su limun i limeta najbogatiji plodovi u svom sadržaju do 8 ili čak 10 posto kiseline u odnos sa težinom ploda. Ostalo prirodni izvori limunske kiseline To je većina bobičastog voća (osim borovnica), kajenske paprike, trešnje, artičoke, zelene salate, ananasa, tamarinda i paradajza.
Neka hrana proizvodi limunsku kiselinu kao nusprodukt reakcija između bakterija, na primjer većina vina, hljeb od kiselog tijesta i veliki broj sireva. Zbog ovog sekundarnog fenomena limunska kiselina proizlazi iz prirodni proces fermentacijeNeki ljudi su osjetljivi i mogu biti alergični ili netolerantni na takvu hranu.
U vrijeme Prvi svetski rat, Američki istraživači otkrili su da limunsku kiselinu mogu široko dobiti pomoću kalupa aspergillus niger, otkriće koje je dovelo do lansiranja 1919. godine, kao prve komercijalne operacije citrusa u Sjedinjenim Državama, koja je započela proizvodnju u New Yorku.
Uprkos upotrebi kalupa i raznih hemikalija u procesu proizvodnje, SAD limunsku kiselinu prepoznaju kao sigurnu. Food and Drug Administration (FDA), međutim, mali procenat stanovništva može biti posebno osjetljiv na plijesni ili derivate sumpora i može doživjeti alergijske reakcije aditivnom obliku limunske kiseline, posebno djeci, trudnicama i starijim osobama.
Slika: MF