Takozvana biljna vlakna su neprobavljive supstance za ljude ali koji imaju zdrave efekte na tijelo, posebno na stvaranje brža probava izbjegavanje zatvor i negativne implikacije koje ovaj poremećaj izaziva.
Biljna vlakna su celuloza, ista komponenta rada, a prirodni polisaharid koji se sastoji od velikog broja jedinica beta glukoze. Beta-glukoza je izomer alfa-glukoze, naše energetsko gorivo par excellence, a jedina razlika između ova dva molekula je položaj hidroksilne funkcionalne grupe na ugljiku 1 zatvorenog lanca.
Ljudi ne mogu hidrolizirati celulozu, nemamo metabolički put ili enzim koji nam omogućava da u nekom dijelu probavnog sustava prekinemo vezu koja se naziva 1,4 glukozidna između jedinica beta glukoze, stoga celuloza za nas nije hranjiva tvar ne probavimo ga. Samo vrlo mali dio biljnih vlakana može dovesti do oslobađanja masnih kiselina u crijevima zbog njegove fermentacije.
S druge strane, preživači imaju bakteriju u jednom od svojih probavnih dijelova što im omogućava razgrađuju celulozu i pretvaraju je u izvor energije. Zbog toga mogu stvoriti masnoću unosom velike količine celuloze koju dobiju travom koju jedu.
Celuloza je ugljikohidrat sličan škrobu (Ovo možemo probaviti) samo da se škrob sastoji od alfa glukoznih jedinica. Celuloza ima strukturnu funkciju u povrću: daje oblik i potporu lišću i stabljici. Hemiceluloza i lignin su druge manje komponente biljnih vlakana.
Prednost u probavi u potrošnji biljnih vlakana (posebno sirovo) je to što apsorbira vodu, gotovo iste težine u vodi, pomažući odgađanju apsorpcije hranjivih sastojaka, koji se bolje distribuira i doprinosi osjećaju sitosti. U funkciji povlačenja otpadnih tvari iz crijeva što uzrokuje potpuniju probavu izbjegavajući nakupljanje izmeta u crijevima.
U dijetama za mršavljenje unos vlakana je presudan. Ne postoji dijeta bez vlakana jer ona surađuje s različitih gledišta. Vlakna se ne tove, daju osjećaj sitosti i čiste probavni sistem.