Gljive i njihova upotreba

u gljive –Ili gljive-, za razliku od onoga što mnogi ljudi vjeruju, nisu biljke oni ne proizvode vlastitu hranu kao povrće - među ostalim -.

Najčešće gljive su tzv gljive (poznat i kao pariske gljive), međutim u grupi gljiva postoje i kvasac, koji imaju veliku ekonomsku važnost jer su oni ti koji proizvode fermentaciju piva i hljeba.

Međutim, jedna od najvažnijih namjena je hrana budući da je dokazano da uobičajena konzumacija gljiva može poboljšati funkcije organizma.

Prednosti gljiva

Među prehrambenim doprinosima su slijedeći:

• Protein.- Smatra se da ova hrana sadrži više proteina od većine povrća zbog dobre ravnoteže aminokiselina koja je izvrsna opcija, posebno u vegetarijanska dijeta.
• Vitamini i minerali.- Imaju veliku količinu ovih elemenata, osnovnih u svakodnevnoj prehrani.
• Niskokalorični su (približno 28 kalorija na 100 g sirovih gljiva) zbog male količine ugljenih hidrata i masti, što je vrlo dobra opcija za kontrolirajte svoju težinu.
• Bogate su antioksidantima –I ostale supstance- koje stimuliraju imunološki sistem, niži holesterol i snižavaju krvni pritisak.
• Oni sadrže malo natrijuma.

Ostale namjene koje se gljivama mogu dati su:

• Kao ukrasi. - U zemljama poput Meksika, gljive, popraćene cvijećem i granama, korištene su u estetske svrhe godinama izvoditi neke ceremonije.
• Kao halucinogeni. - Neke gljive poput psilocibin gljive eksploatirala je farmaceutska industrija sa psihoterapijske svrhe.
• Kao lijekovi. - Od otkrića penicilin, velika industrija se razvila oko antibiotika koji su bili od velike pomoći u borbi protiv mnogih bolesti.

Karakteristike gljiva

Iako svojom strukturom može biti bliska biljkama, ima mnogo razlika s njima. Jedan od glavnih je taj gljivama su potrebna druga živa bića da bi preživjela, jer ne mogu proizvoditi hranu. Treba spomenuti da su njegove stanice eukariotske, odnosno imaju svoju jezgru kao što se događa kod biljaka ili životinja. Ali u ovom slučaju, oni ne obavljaju iste funkcije kao oni. Obično su višećelijske, iako je istina da ćemo pronaći neke jednoćelijske vrste, poput kvasca.

Nismo mogli govoriti o samo jednom mjestu u gdje žive gljive. Budući da se mogu razviti na različitim staništima. Iako je istina da su mu šume ili vlažna područja najdraži. Ali mora se reći da su određene vrste skrivene od svjetlosti i da će rasti u tamnijim područjima. Kao što smo spomenuli, mogu se prilagoditi različitim vrstama prostora.

Što se tiče hranjenja gljiva, njima je potrebno organsko raspadanje ili vlažno tlo. Budući da su kao ekološki rad gljive neophodne za okoliš, od pomaže u razgradnji organskih tvari, pa bismo mogli reći da pomažu u recikliranju. Njegovo razmnožavanje je putem spora i može se podijeliti između seksualnog ili nespolnog razmnožavanja.

Klasifikacija

Mogu se razvrstati u četiri velike grupe kako bi se uzelo u obzir:

• Saprofiti: Oni se hrane organskom materijom koja može doći i od životinja i od biljaka.
• Mikorizal: Svi su oni koji imaju odnos sa biljkama. To je što oni razmjenjuju i neke hranjive sastojke i vodu i uzimaju vitamine iz biljaka, jer ih gljive nisu sposobne generirati.
• Lichenized: Oni su organizmi koji potječu iz veze između gljive i alge.
• Paraziti: Obično se pojavljuju u tijelu drugog živog bića, istovremeno kada iz njega uzimaju hranljive sastojke.

Kako prepoznati jestive gljive

Istina je da se gljive mogu koristiti u pripremi više nego izvrsnih jela. Ali za ovo moramo prepoznati one koji su jestivi. Nešto što nije uvijek lak zadatak, jer postoji mnogo sorti.

• Prvi korak koji ćemo poduzeti bit će pogledajte vagu, jer su oni obično predstavljeni u području šešira. Te će se ljuske sastojati od spora, pa ćete vidjeti kako jedne gljive obično nikad nema, ali postoji nekoliko oko nje.
• Gornji dio je uklonjen i gljiva se postavlja naopako. Na taj način će izaći spore koje mogu biti raznih boja poput bijele, smeđe ili bež. Ako vidite crvenu ili plavu boju, onda ih bolje ostavite tamo gdje jesu.
• Obično imaju onaj karakterističan oblik gljiva koji mi poznajemo. Naći ćemo ih pored kore drveća, kao i u prilično vlažnim dijelovima.

Ne postoje sažeti ključevi da biste znali je li gljiva jestiva ili ne. Više od svega jer postoji mnogo vrsta koje nas mogu dovesti do zabune. Zato ovaj korak uvijek moramo prepustiti stručnjacima.

Postoje li otrovne gljive?

Da, ima otrovnih gljiva. Neke od vrsta mogu emitiraju određene toksine koji su, u nekim slučajevima, čak i smrtonosni. Čak i ako ste ih unijeli unaprijed. Kada uzimamo gljivu ove vrste, možemo početi osjećati i mučninu i kolike, hladan znoj ili tahikardiju među ostalim simptomima. Ovisno o gljivicama o kojima je riječ i koliko se konzumiraju, u ozbiljnijim slučajevima mogu stvoriti vrlo ozbiljne probleme u radu bubrega, kao i jetri i smrti. Neke od otrovnih gljiva su: Amanita Abrupta, Amanita bisporigera ili Galerina Marginata i vrganj Pulcherrimus, između ostalih.

Upotreba gljiva

• Kvasac je jedan od glavnih jer intervenira u proces fermentacije. Zahvaljujući njemu i njegovim sortama možete napraviti hljeb, kao i pivo ili vino.
• Još jedna upotreba gljiva je bila uzmi lak. Stolari i majstori bojali su drveni namještaj zahvaljujući gljivi.
• Od iste gljive, nazvane „Inonotus Hispidus“, takođe su dobijene šibice. Da bi se to učinilo, izrezalo se na male komade i stavilo u nitrate. Zbog čega se plamen vatre zadržao.
• Za oštrenje alataIako se čini pomalo komplicirano, postoji vrsta gljiva pod nazivom 'Piptoporus Betulinus' koja se siječe na kriške i mora se dobro osušiti da bi se stvrdnula. Jednom kada se to dogodi, spremni ste za brušenje noževa i oštrica.
• como mastilo za pisanje: Prije mnogo godina, neki pisci su koristili gljivu 'Coprinus comatus' koja je bacala crno mastilo, a kojim su punjene mastilje.